Nakon KUD-ova iz cijele Hrvatske i regije, u subotu, 19. srpnja, na 5. Odvoračkoj večeri u Grgurevićima, publiku će zabavljati dive tamburaške glazbe – Marija Pavković Snaša, Marta Nikolin, Blanka Došen i Viktorija Kulišić Đenka uz pratnju tamburaškog sastava “Žeteoci”.
Tim smo povodom razgovarali s Marijom Pavković Snašom, čiji glas i stihovi gotovo 30 godina odjekuju slavonskim kućanstvima, festivalima i manifestacijama.
Zavirili smo u njezinu bogatu karijeru, prisjetili se početaka u kulturno-umjetničkom društvu, govorili o pjesmama koje su postale vječne. Dotaknuli smo se i osobnih borbi, poput karcinoma koji joj je prije deset godina odredio novu fazu u životu.
“Sve je počelo u KUD-u”
– Sve je počelo u KUD-u – odmah kaže Snaša. – Na ulici sretneš prijatelje koji idu na neke probe, na neki folklor, na neku tamburašku grupu i to te privuče jer tamo ide masa ljudi koja se zabavlja, ide na nastupe, druži se, svira i pjeva.
Kao djevojka iz Starih Mikanovaca, uključila se u KUD „Šokadija“, a već tada je, osim pjevanja, pokazivala interes za vođenje programa. No ubrzo su stigle ratne godine, a članovi društva su se razišli diljem svijeta.
U to vrijeme, još kao sedamnaestogodišnjakinja, Marija započinje i svoj novinarski put. Prvo na lokalnoj radio postaji u Starim Mikanovcima, a zatim u Glasu Slavonije, na Radio Osijeku, Hrvatskom radiju i Narodnom radiju.
– Kretala sam se među ljudima koji su izvještavali o glazbenim događanjima i to me je još više zainteresiralo – ističe Snaša.
Prvi album podržalo Ministarstvo kulture
Svoj prvi album Snaša snima 1995. godine, i to na inicijativu Turističke zajednice grada Vinkovaca. Projekt je proveden uz pokroviteljstvo Ministarstva turizma Republike Hrvatske, a ideja je bila stvoriti glazbeni suvenir, CD koji bi predstavljao glazbenu baštinu Slavonije i Baranje domaćim i stranim posjetiteljima.
– Nemaš ništa, pjevaš u KUD-u, lunjaš po nastupima, radiš kao novinar, i onda ti netko kaže: “Ajde snimi CD za Ministarstvo turizma.” I to ne bilo kakav, nego onaj koji će gostima u Hrvatskoj pokazati kako se čuva glazbena tradicija jednog naroda – prisjeća se.
Kako kaže, tada nije ni bila svjesna koliko je taj projekt važan.
– Imala sam 20 godina, a to je bila strašna odgovornost. Snimiti deset pjesama, ući u studio, sve to iznijeti,… Ali imala sam odličnu ekipu oko sebe – govori Snaša.
Na tom prvom albumu, kao još nepoznato lice iz KUD-a, surađivala je s imenima koja su obilježila tamburašku glazbu i glazbu općenito: Šimom Jovanovcem, Branimirom Jovanovcem i Franjom Slavkom Batorekom.
“Dobar tekst je presudan”
Pjesme poput Moj garavi gotovo je, Šokica sam srca vesela i Diko slavonska snimljene su još krajem 90-ih godina, a slušaju se i dan danas. Samo su dio onih kultnih, vječnih slavonskih pjesama iz Snašinog bogatog repertoara.
I sada, tri desetljeća kasnije, vjerna je tamburaškoj glazbi. Pristupila joj je, kako kaže, „s cijelim srcem“. Ne samo kao izvođačica, već i kao tekstopisac.
– U glazbi se pokazalo da je dobar tekst presudan. Kad imaš priču, imaš početak, to je ono za što će se publika uhvatiti. Moje su pjesme uvijek bile vrlo bliske članovima KUD-a, običnim ljudima iz šora – dodaje Snaša.
Posebno joj je važno da tekst ima dušu. Da u njemu prepozna sebe, nekoga iz svog života ili iz vlastite svakodnevice.
No priznaje da njezin autorski rad nije uvijek tekao glatko. Danonoćne svirke, nastupi na svadbama i feštama, kako kaže, iscrpe čovjeka. Tako je radila oko 15 godina i ne sjeća se puno napisanih pjesama iz tog perioda.
Ipak, stihove koje je napisala prepoznali su brojni izvođači tamburaške glazbe poput Đuke Čaića, Marte Nikolin, Vlatke Kopić Tene, Slavonskih dukata. Svakako najveće ime je Krunoslav Kićo Slabinac.
– Dogodilo se da napišem tekst za pjesmu Šokac i na jednom od nastupa razgovarali smo da on [Kićo] to otpjeva. Rekao je “Pavkovićka, to je jako dobro”. Već se sljedećeg jutra javio da ju želi otpjevati u studiju – prisjeća se.
Tada vjerojatno nitko nije mogao predvidjeti da će postati jedna od najpjevanijih i najpoznatijih slavonskih pjesama.
– Privilegirana sam što sam imala čast s njim raditi i što je on s ponosom započinjao i završavao nastupe s pjesmom Šokac. Ti ne možeš danas reći čija je pjesma, ona je ušla u narod, svi ju pjevaju – dodaje Snaša.
Na pitanje kako je takvu vječnu pjesmu napisala prije 30 godina kaže da je živjela u takvom kraju. – Utjecaj bake, KUD-a, sela u kojem živiš, ali prvenstveno bih rekla ljubav prema onome tko si i što si.
Odvoračka večer: “To je provjereni recept!”
Iako će u subotu prvi put nastupiti u Grgurevićima, Snaša dobro poznaje tradiciju odvoračkog kraja. Odavno ju je, kaže, fascinirala ljepota nošnji, a posebice ženskih oglavlja, koje je viđala na različitim manifestacijama.
– Za Odvorce sam čula na, recimo, manifestacijama poput Đakovačkih vezova, kad je izbor za najljepše nošeno ruho u Tordincima, Antinu i Mikanovcima. Te djevojke su prave ljepotice, s tim prekrasnim oglavljem. Uz nošnju, bila ona bogata ili skromnija, radna, to mi je nešto najljepše iz tog kraja – otkriva Snaša.
Za Odvoračku večer sprema svoje klasike poput pjesama Zdravo Marija, Ne boli srce, Kad odu svi, ali i druge pjesme iz svog repertoara, pjesme svojih druga ili TS-a “Žeteoci”.
– Na Odvoračkoj večeri njeguje se folklor, a zatim nastupa dobar tamburaški sastav ili solista. Sve je u duhu tradicije, ali s modernim dodirom. Ipak, zadržane su osnove, odakle smo krenuli. To je provjereni recept. Mora biti dobro! Cijelo “Ljeto u Sibinju” je sjajno osmišljeno – poručuje Snaša.
Tamburaške dive na pozornici
Kad se osvrne na svoj put, Snaša uvijek naglašava jedno: publika i njene prijateljice, druge bile su uz nju i u najljepšim i u najtežim trenucima.
U subotu će uz nju na pozornici u Grgurevićima stajati tri takve žene, druge i glazbenice: Marta Nikolin, Blanka Došen i Viktorija Kulišić Đenka, uz TS “Žeteoci”. Koncert pripremaju s posebnom pozornošću.
– Nije ovo obična gaža. Imamo probe, spremamo se, i važno nam je da to odradimo najbolje što možemo. Htjela sam da to bude ‘baš nješta’, i vjerujem da će tako i biti – kaže Snaša.
Budući da je Odvoračka večer manifestacija koja svake godine dovodi drugog izvođača, Snaša je željela svoj nastup učiniti posebnim i zato je odlučila pozvati upravo ove tri dive tamburaške scene.
– Odabrala sam najbolje od tamburaške glazbe. Blanka Došen je dobila Porina za tamburašku glazbu. Fantastičnoj Marti Nikolin Horvat otac je Pero Nikolin koji je radio osnove tamburaške glazbe uz Kiću Slabinca. Viktorija Kulišić Đenka ima megahit Đenku, koji ima milijunske preglede, što je rijetko od tamburaških izvođačica – opisuje ih Snaša s toplinom u glasu.
I kad je bilo najteže
Odvoračka večer nije prvi, a zasigurno ni posljednji zajednički nastup ovih tamburaških diva. Među njima je i jedan snažan i emotivan projekt, ženski tamburaški band aid “Žena ženi” koji je zasjao 2015. godine. Uz Mariju Pavković Snašu, Blanku Došen, Martu Nikolin i Viktoriju Kulišić Đenku, u projektu su sudjelovale i Cecilija Rudić, Vera Svoboda, Vlatka Kopić Tena, Sanja Hajduković i Hanka Paldum, a zajedno su otpjevale i snimile pjesmu Moja drugo.
– Govori o mladosti koja brzo prođe, o cupu, djevojačkoj pletenici, koji se spušta zbog ljubavi, i o toj ljubavi. Govori o prolaznosti života – prisjeća se Snaša.
Pjesma, napisana još 2009. godine za Požeški festival, u tom je trenutku dobila posve novo značenje. Te 2015. godine Snaša se borila s karcinomom dojke, a pjesma je postala simbol snage, borbe i biranja života.
– Kad sam oboljela, pjesma Moja drugo postala je pjesma podrške. Tamburaški band aid snimio ju je kao znak solidarnosti za sve žene koje se bore s karcinomom dojke. I strašno puno žena prepoznalo se u toj pjesmi. Kao da im je dala snagu, poruku da ne odustanu. Jer život je borba. A ja volim život i zato sam odlučila boriti se – priča Snaša.
S ovom toplom, duhovitom i rječitom Snašom mogli bismo razgovarati još satima i napraviti još barem deset ovakvih intervjua. No, najbolje je da njezinu energiju, iskrenost i pjesmu doživite uživo. Zato dođite u subotu, 19. srpnja, na 5. Odvoračku večer u Grgurevićima.
