Hvala Marijanu Grgureviću koji je podijelio svoje znanje o štagljevima i njihovoj gradnji.
Nekada su štagljevi bili neizostavan dio svakog seoskog domaćinstva, simbol načina života koji se temeljio na poljoprivredi i stočarstvu. Gotovo svaka kuća imala je štagalj, manji ili veći, ovisno o potrebama i mogućnostima domaćinstva. Njihova uloga bila je ključna za svakodnevni život jer su služili kao skladište za hranu i prostor za smještaj stoke.
Izgradnja štagljeva
Štagljevi su građeni u dvije etaže. Prizemlje je bilo namijenjeno za smještaj stoke, dok se na gornjoj etaži skladištilo sijeno za prehranu životinja. U većini slučajeva štagljevi su imali šupu i štalu, a veći objekti su imali po dvije štale – jednu za krave i drugu za konje.
Uloga im je bila značajna jer su omogućivali skladištenje velikih količina sijena, što je bilo ključno za ishranu konja koji su se koristili u svakodnevnim poslovima.
Izgradnja štaglja bila je zajednički posao u kojem su sudjelovali svi ukućani, kao i susjedi koji su pomagali u radovima. Plaćao se samo glavni majstor koji je vodio gradnju.
Prvi, drveni štagljevi
Najstariji štagljevi, kojih danas gotovo više i nema, bili su u potpunosti izgrađeni od drveta. Konstrukcija se sastojala od drvenih greda između kojih su se ubacivale ručno tesane platice ili daske, koje su se zatim premazivale blatom kako bi unutrašnjost štitile od hladnoće. Gornji dio štaglja, predviđen za sijeno, bio je obložen letvicama koje su postavljane rijetko, omogućavajući protok zraka i sprječavajući kvarenje sijena.
Noviji štagljevi
Nešto kasnije počeli su se graditi čvršći štagljevi, gdje je donji dio (štala) bio zidan kamenom ili ciglom, a gornji dio (sjenik) ostao je drvene konstrukcije. Pokrivali su se biber crijepom, što je bilo standardno za sve vrste štagljeva.
Najnoviji tipovi štagljeva, građeni krajem prošlog stoljeća, građeni su sitnom ciglom i betonom. Kod takve gradnje i štala i sjenik zidani su ciglom i betonom, a na sjeniku su ostavljani otvori s lučnim završecima kako bi se olakšalo ubacivanje sijena.
Danas su tradicionalni štagljevi prava rijetkost, ali neki od njih još uvijek stoje u odvoračkim selima, svjedočeći o nekadašnjem seoskom životu i tradiciji koja je oblikovala zajednicu. Njihova prisutnost podsjeća na vrijeme kada su ljudi živjeli u skladu s prirodom, oslanjajući se na uzajamnu pomoć i zajednički rad.
