Autorica Maja Grgurević studentica je smjera Prehrambena tehnologija u Osijeku.
U Odvorcima je u prošlosti način prehrane bio jednostavan, ali zasitan i nutritivan. Ljudi su jeli ono što su sami uzgojili, a hrana se dijelila među svim ukućanima. Nije bilo tanjura za svakoga – svi su jeli iz iste zdjele, bilo kod kuće, bilo na polju. Djeca nisu smjela sjediti za stolom, već su jela sa strane, nakon što su se prvo poslužili stariji. Takav način objedovanja bio je odraz hijerarhije i poštovanja prema starijima, ali i praktičan u uvjetima kada su obitelji bile velike, a posuđe ograničeno.
Prirodni okusi
Na odvoračkom, ali i slavonskom jelovniku su se nalazile sezonske namirnice, pa su povrće poput graha, kupusa i kelja činili osnovu prehrane. Obroci su bili jednostavni, ali hranjivi. Svinje su bile dragocjene jer su se hranile ostacima hrane, bundevama te onim što bi pronašle u šumi, gdje su boravile s kravama. Zahvaljujući tome, meso je imalo bogatiji okus, a životinje su se uzgajale na prirodan način, bez umjetnih dodataka u hrani.
Kokoši, patke i guske uzgajale su se zbog jaja i mesa, a često su se pripremali i zečevi. Mliječni proizvodi, poput svježeg sira i vrhnja, također su bili dio prehrane, iako su se koristili štedljivo. Kruh se pekao u krušnim pećima, a sezonsko voće bilo je prava poslastica, bez dodatnih tretmana ili pesticida. Cvjetovi bagrema, šipka i lipe sušili su se za čaj. Kave je bilo, ali u malim količinama – mogla se kupiti u zrnu, a zatim bi se pržila i mljela na ručnom mlinu.
Bake i žene često su pekle kolače s kvascem, tzv. “kvasne kolače” i pite sa sirom, za koje su same pravile kore jer ih nije bilo moguće kupiti. Ovi slatki i mirisni zalogaji bili su posebna poslastica, najčešće pripremana za blagdane, nedjeljne obroke ili posebne prilike.
Tajne domaćih napitaka
Osim hrane, u Odvorcima se proizvodilo i domaće vino te rakija. Vinogradi su bili dio seoskih gospodarstava, a vino se pravilo od grožđa koje bi se bralo ručno i gazilo u velikim drvenim kacama. Rakija se najčešće pekla od šljive, kruške ili grožđa, a proces destilacije odvijao se u tradicionalnim kotlovima. Ovi domaći napitci bili su neizostavni dio svakodnevnog života – vino se pilo uz obroke, dok se rakija koristila u posebnim prilikama, ali i kao lijek za različite tegobe.
Održiva prehrana
Hrana se nije trošila olako – sve što bi ostalo, koristilo se na neki način. Ostatke hrane jele su svinje, dok su kosti dobivali psi. Ništa se nije bacalo jer se rasipanje nije moglo priuštiti. Odvorčani su bili zadovoljni onim što su imali, a jedno je pravilo bilo jasno – tko je htio raditi, imao je što jesti. Nije bilo luksuza, ali nije bilo ni gladi za one koji su bili vrijedni. Radilo se od ranog jutra do večeri, a hrana je bila nagrada za trud.
Fizička aktivnost
Osim prehrane, način života uvelike je utjecao na zdravlje. Rad na poljima, svakodnevno hodanje i fizička aktivnost omogućili su ljudima da budu snažni i izdržljivi. Nije bilo sjedilačkog načina života kao danas jer je svatko imao svoju ulogu i doprinosio zajednici.
Nutricionistički pogled
Promatrajući ovaj tradicionalni način prehrane, može se zaključiti da je bio prilično uravnotežen. Prehrana je bila bogata vlaknima zahvaljujući mahunarkama i povrću, dok su domaće životinje osiguravale proteine i zdrave masti. Nedostatak prerađene hrane i aditiva svakako je bio prednost.
Fermentirana hrana, poput kiselog kupusa, bila je iznimno korisna za zdravlje probavnog sustava jer je osiguravala prirodne probiotike koji podržavaju crijevnu mikrobiotu. Znanstvena istraživanja potvrđuju da redovit unos fermentiranih namirnica može poboljšati imunitet, regulirati probavu i smanjiti upalne procese u tijelu. Osim toga, zbog dugog procesa fermentacije, kiseli kupus sadržavao je i povećane količine vitamina C, što je bilo osobito važno tijekom zime kad nije bilo svježeg voća.
Proizvodnja vina i rakije također je imala svoju ulogu u prehrani. Umjerena konzumacija domaćeg vina, osobito onog bogatog prirodnim polifenolima, doprinosila je zdravlju kardiovaskularnog sustava. No, prekomjerna konzumacija alkohola, osobito rakije, mogla je imati negativne posljedice, uključujući povećan rizik od bolesti jetre, hipertenzije i drugih metaboličkih poremećaja. Ipak, u tradicionalnim zajednicama, poput Odvoraca, alkohol je uglavnom bio rezerviran za posebne prilike i rijetko se konzumirao u količinama koje bi značajno narušavale zdravlje.
Prirodni način uzgoja hrane bez kemijskih dodataka značio je da su namirnice bile nutritivno bogatije nego danas. Povrće je raslo u zemlji bogatoj mikronutrijentima, a životinje su se hranile prirodnom hranom, što je rezultiralo mesom višeg nutritivnog profila u usporedbi s današnjim industrijskim proizvodima. Svinjska mast sadržavala je korisne masne kiseline, uključujući oleinsku kiselinu koja je prisutna i u maslinovom ulju.
Mudrost prošlih dana
Današnje generacije iz ovog načina prehrane mogu naučiti mnogo – cijeniti hranu, birati sezonske i lokalne namirnice te razviti svijest o održivosti i umjerenosti u konzumaciji. U vremenu kad se previše baca i olako troši, vrijedi se osvrnuti na mudrost prošlih generacija i pronaći načine kako živjeti svjesnije i odgovornije. Spoj tradicije i modernih nutricionističkih saznanja mogao bi pomoći u stvaranju zdravijih prehrambenih navika koje poštuju prirodu, hranu i trud uložen u njezinu proizvodnju.
