Znanstveno-istraživački zbornik Sibinj i okolica kroz povijest, svečano predstavljen 24. travnja u zgradi Općine Sibinj, postavlja se kao vrijedna podloga za daljnje proučavanje bogate zavičajne prošlosti sibinjskog kraja. Na 424 stranice okupljen je 21 rad, čiji su autori čak 26 različitih stručnjaka iz raznih područja – od povijesti i arheologije do kulture i religije.
Zbornik donosi pregled života i baštine Sibinja i okolnih naselja kroz širok vremenski raspon – od pretpovijesnog doba, preko srednjeg vijeka, pa sve do 20. stoljeća. Među autorima se ističe i Antun Japundžić iz Grgurevića, koji je obradio temu župe Odvorci.
Izradu zbornika inicirao je načelnik Josip Pavić, a projekt je realiziran u suradnji Općine Sibinj i Hrvatskog instituta za povijest – Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. Na svečanosti predstavljanja, uz načelnika Pavića, govorili su i urednik zbornika Marijan Šabić, predstojnica Instituta Marija Karbić, recenzent Robert Skenderović te povjesničar i autor u zborniku, Ivan Milec.
Tiskano je 750 primjeraka, a zbornik je financiran sredstvima Općine Sibinj uz potporu Ministarstva znanosti. Osim političke i kulturne povijesti, obrađene su i teme kao što su crkveni život, povijest školstva, zdravstva, industrije (poput ugljenokopa), pa čak i migracije, uključujući doseljavanje Ukrajinaca, otkrio je načelnik Pavić u svom obraćanju na predstavljanju.
Zbornik je prigodno objavljen u godini obilježavanja 90. obljetnice Sibinjskih žrtava, a više o nastanku zbornika i njegovom značenju doznajemo u intervjuu s urednikom Marijanom Šabićem u nastavku.
Kako je nastala ideja o izradi zbornika “Sibinj i okolica kroz povijest”?
Prije gotovo tri i pol godine načelnik općine Sibinj, Josip Pavić, je dr. Stanku Andriću, tadašnjem predstojniku Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, predložio sunakladništvo na projektu zbornika o povijesti Sibinja. Predstojnik ga je upozorio kako je to dugotrajan proces, i tako je i bilo. Zbornik se „dinstao“ tri i pol godine.
Vrijeme proizvodnje znanstveno-stručnog zbornika koji nije nastao iz znanstvenog skupa je od dvije do četiri godine, ako vam je urednik gnjavator onda je to bliže gornjoj granici. Ja sam u prosincu 2021. na kolegiju Podružnice imenovan urednikom zbornika.
Kako izgleda proces prikupljanja i uređivanja svih radova?
Od 2007. tajnik sam historiografskog časopisa „Scrinia Slavonica“, pa otprilike znam na adrese kojih znanstvenih i kulturnih institucija u Hrvatskoj, i šire, trebam poslati pozive na suradnju. Pozive sam razaslao „urbi et orbi“ (“gradu [Rimu] i svijetu”), a grad se, kako sam i pretpostavio, pokazao suradljivijim od svijeta. Veći su dio opsega zbornika iznijeli radnici brodskih ustanova: Muzeja Brodskog Posavlja, Konzervatorskog odjela, Državnog arhiva u Slavonskom Brode, mladog brodskog sveučilišta i, naravno, moje matične ustanove.
Kako se širila vijest o pripremi zbornika, širio se i krug zainteresiranih autora izvan Broda koji su poslali temu i sažetak. Odazvali su se primjerice kolega Buovac iz Zadra, profesor Japundžić s KBF-a u Đakovu, a Lidija Miklik-Lozuk iz brodskog muzeja na arheološkoj je temi okupila respektabilan bečko-zagrebačko-brodski autorski trojac.
Algoritam prikupljanja i uređivanja radova je ustaljen: zaprimite rukopis članka, dotjerate mu formu, šaljete ga na recenziju. Autoru potom šaljete primjedbe recenzenata, ako i kada korigira rukopis, taj rukopis šaljete na lekturu. Kada vam ga vrate s lekture još ga jednom pročitate i korigirate. Pa ga opet šaljete autoru na pregled. Pregledani rukopis ide na grafičku pripremu. Nakon grafičke pripreme nemate više puno mjesta za korekcije, ali ipak grafičku pripremu šaljete autoru na pregled. Tada se on sjeti kako bi uvrstio još sto korekcija, ali ga u toj fazi morate ignorirati, i uvrstite samo one najnužnije. Potom još jednom pregledate grafičku pripremu, korigirate još pedesetak tipfelera i pošaljete u tisak. I onda molite Boga da svi budu zadovoljni – i nakladnici, i autori, i eventualni čitatelji. Tako ukratko izgleda procesuiranje jednog prosječnog priloga za zbornik.
Što vam je kao uredniku bio najveći izazov u ovom projektu?
Kao čovjek koji je zagazio u pedesete, umjesto izraza „izazov“ još uvijek upotrebljavam „problem“.
Urednici ovakvih zbornika najčešće imaju iza sebe već neku objavljenu autorsku knjigu, i najveći im je problem prigušiti svoj autorski ego i shvatiti da su prije svega administratori, da ne kažem kuriri, prvo između autora i recenzenata i lektora, a potom između zbornika i publike. Nema tu mjesta nikakvom šefovanju, samo strpljenju i toleranciji. Osim toga, urednik mora prihvatiti i činjenicu da postoje i autori koji ne pišu prema istom modelu koji je on usvojio. I meni je trebalo vremena da shvatim kako ne moramo svi citirati izvore i literaturu na isti način, niti moramo svi prilaziti temi na isti (znanstveni) način kako bismo pridonijeli zborniku koji se bavi lokalnom problematikom. U tom smislu moram istaknuti tekstove dr. sc. Čeovića i mr. sc. Piplovića, koji nisu kategorizirani kao znanstveni nego kao memoarski tekstovi, ali su bez sumnje vrijedan prilog poznavanju novije povijesti Sibinja.
Teška mi je bila i komunikacija s voditeljem izdavačke djelatnosti Podružnice Stankom Andrićem. Svaki put kada bi mi nešto prigovorio na kraju bi ispalo da je u pravu, i to me je baš gadno frustriralo.
Zbornik pokriva izuzetno širok vremenski raspon – od prapovijesti do suvremenog doba. Koji dio vam je osobno bio najzanimljiviji?
Nisam povjesničar nego filolog, pa su mi sve teme podjednako zanimljive, a ne bih ovdje isticao kojim sam se prilozima kao urednik morao najviše baviti. Objektivno, novijom poviješću Sibinja dominira simbol žrtve. Od grba općine, preko naziva sibinjske osnovne škole i datuma dana općine do spomenika – sve upućuje na one nemile događaje iz veljače 1935., koji su nam danas poznati pod zajedničkim nazivom „Sibinjske žrtve“. Kako je istaknuo dr. sc. Ivan Milec, koji je u zborniku obradio tu temu, Sibinjske su žrtve s četrnaest na pravdi Boga ubijenih ljudi najuvjerljiviji simbol državnog terorizma u prvoj Jugoslaviji. Čini mi se da mogu biti simbol i svakog državnog terorizma.
“Sibinjske su žrtve s četrnaest na pravdi Boga ubijenih ljudi najuvjerljiviji simbol državnog terorizma u prvoj Jugoslaviji. Čini mi se da mogu biti simbol i svakog državnog terorizma.”
U zborniku se lijepo nadopunjavaju teme iz arheologije, povijesti, školstva, vjere i svakodnevnog života. Postoje li neke teme ili događaji iz povijesti Sibinja koje ste željeli obuhvatiti, ali za koje još nema dovoljno istraživanja?
Od srca vam hvala na pohvalama, ali svako je nadopunjavanje u ovom zborniku nastalo igrom slučaja, kao urednik sam samo rasporedio zaprimljene rukopise. Obrađene su tu arheološke i srednjovjekovne teme, osmansko razdoblje, društveno-ekonomske prilike na razmeđu 17. i 18 stoljeća, međuratno razdoblje i Sibinjske žrtve. Pregledi obuhvaćaju povijest ugljenokopa u Sibinju, povijest Gromačnika, preglede povijesti školstva i rimokatoličkih župa u Odvorcima i Sibinju, pregled zdravstvene skrbi na sibinjskom području i povijest doseljavanja ukrajinskog stanovništva.
Opseg zbornika je oko 650 autorskih kartica. Opsežna je to knjiga, ali niti približno opsežna koliko tema Sibinj i okolica uistinu traži. Nedostaju, primjerice, prilozi o etnološkoj baštini ovoga kraja, o arhitekturi sibinjske crkve, o Sibinju i okolici u 19. stoljeću i u suvremenoj povijesti i, naravno, o Sibinjcima u Domovinskom ratu. Ipak, ovaj zbornik smatram dobrim temeljem za buduće slične projekte. Tek kada stručni i kompetentni autori opišu dovoljno aspekata povijesti ovog kraja doći će vrijeme i za primjerenu sintezu. Do tada uvijek radije glasam za kvalitetan zbornik nego za nepotpunu monografiju.
Dio autora je iz općine Sibinj. Kako su oni reagirali na poziv za sudjelovanje u zborniku? Što to predstavlja za domaće autore?
Nisam se puno raspitivao, niti smijem ulaziti u intimu suradnika, ali zbornika sigurno ne bi bilo da se u njega nisu uključile autorice i autori koji su uz sibinjski ili odvorački kraj vezani porijeklom, boravištem, poslom ili nekim sentimentalnim razlozima. Nisam ih puno jučer vidio na predstavljanju zbornika, i žao mi je zbog toga. Drago mi je da sam tom prigodom konačno i osobno upoznao profesora Japundžića s đakovačke bogoslovije. Među prvima je svoj rukopis za zbornik predao velečasni Anto Pavlović, kojeg sam upoznao prije gotovo četvrt stoljeća, dok sam radio kao bibliotekar u Podružnici Hrvatskog instituta za povijest u Slavonskom Brodu. On je odrastanjem bio vezan uz Sibinj, tamo je i osjetio prvi poziv za svećeničko zvanje. Na žalost, napustio nas je prije no što je zbornik otisnut.
“S tugom i zahvalnošću objavljujemo njegov (vlč. Ante Pavlovića) posljednji rad posvećen Sibinju, u kojem je kao dijete osjetio prve poticaje za svećenički poziv.”
– iz proslova zbornika Sibinj i okolica kroz povijest
Kako vidite utjecaj zbornika u daljnjem znanstvenom radu autora zainteresiranih za sibinjsko područje?
Naveo sam već teme koje već pri samom pogledu na sadržaj nedostaju u zborniku. Njima zacijelo neće biti posvećene cijele knjige, a sigurno zanimaju zavičajnike sa sibinjskog područja. Ovaj bi ih zbornik trebao ohrabriti u njihovom istraživanju i pisanju. Jasno mi je da svaki lokalni nogometni klub, svako dobrovoljno vatrogasno društvo i svaki folklorni ansambl moraju imati posebnu monografiju – zapravo fotomonografiju, jer svi mi koji smo sudjelovali u nekoj od tih skupina želimo u knjizi vidjeti svoju fotografiju, i želimo da bude zabilježeno kako smo bili tamo.
Što ovaj zbornik znači za lokalnu zajednicu Sibinja?
Ne znam. Ovakve se publikacije ne čitaju od početka do kraja nego čitatelj obično prvo pronađe onu temu koja ga najviše zanima. Nadam se da će svatko u lokalnoj zajednici u zborniku pronaći barem jedan prilog koji mu je zanimljiv.
Postoji li interes da se zbornik koristi u obrazovne svrhe – u školama ili kao dio lokalne kulturne ponude?
Što se kulturne ponude tiče, čini mi se da će zbornik biti u najmanju ruku lijep suvenir iz Sibinja. Obrazovnu iskoristivost zbornika procijenit će sami učitelji, nadam se da će im koristiti u segmentima nastave u kojima učenike upoznaju sa zavičajnom poviješću.
Planira li se možda nastavak zbornika ili sličan projekt u budućnosti?
Nadam se da se planira, ja se sada moram posvetiti drugim temama.
