Vlč. Josip Erjavac proslavio je svoju mladu misu 16. srpnja 2017. godine. Bio je to poseban događaj za njegovo selo, Brčino, ali i za Općinu Sibinj koja se ponosi njime kao četvrtim mladomisnikom iz župe Odvorci.
Svoju svećeničku službu započeo je kao župni vikar u župi Preslavnog Imena Marijina u Donjem Gradu. Nakon toga preuzeo je službu župnika u Tordincima gdje već pet godina savjesno vrši tu dužnost.
Vlč. Erjavac drugi je svećenik odvoračkih korijena u našoj seriji intervjua koji je izdvojio svoje vrijeme kako bi nam odgovorio na pitanja.
Kako izgleda Vaš tipičan dan?
U danu postoje redovite obveze i dužnosti. Tako redovito svaki dan slavim svetu misu. Radim u župnom uredu, imam sastanke, kateheze. Isto tako postoje i one neplanirane obveze kao što su iznenadni posjet bolesnicima (bolesničko pomazanje), zatim sprovodi…
Uz župničku službu nastojim se baviti koliko mogu i sportom, tako redovito trčim, igram nogomet, vozim bicikl…
Uglavnom svaki dan se razlikuje od drugoga i u svakom slučaju svakodnevno se susrećem s ljudima, razgovaram i slušam njihove životne situacije.
Što Vama znači geslo koje ste kao mladomisnik uzeli iz Pavolve poslanice Filipljanima – Sve mogu u Onome koji me jača – i kako ga primjenjujete u svom svakodnevnom životu i radu?
Često u životu nailazimo na razne poteškoće i probleme. Svaki čovjek sa sobom nosi i mane i vrline. Nekada nam se čini u životu da nešto ne možemo, padamo i odustajemo.
Naš život je slika križnog puta i mi poput Isusa nosimo križ i često padamo, ali kada taj križ nosimo s njime, kada nam je on snaga, kada nas on jača, onda sve možemo. Nema toga cilja koji ne možemo ostvariti s Isusom.
Danas itekako vidim da imam druge poglede na svijet negoli na početku studija.
Koje su Vaše buduće želje i planovi u službi? Postoji li nešto posebno čemu se nadate ili na čemu biste voljeli raditi u svojoj zajednici?
U nama ljudima usađena je težnja za napredovanje. Svi mi želimo više, bolje i to je često dokaz naše sposobnosti. Iskreno, nadam se da ću svakim danom biti bolji i sve više i više korisniji ljudima kojima sam povjeren.
Bilješka portala: Otkako je došao u Tordince kao župnik, osobna misija mu je bila da zaživi svetište Gospe Fatimske čiji je kip u crkvu u Tordincima donesen još davne 1958. iz Fatime. Tu misiju je i ostvario kada su ove godine, 13. svibnja proslavili Gospu Fatimsku sa svečanom procesijom s kipom oko crkve.
Kako su iskustva iz djetinjstva u Odvorcima oblikovala Vašu životnu viziju i poziv prema svećeničkom zvanju?
Dolazim iz vjerničke obitelji. Nedjelja je uvijek bila dan slavljenja Boga i odlaska na svetu misu. Sigurno da sam kroz molitvu u obitelji i crkvi te gledajući župnike koji su mi bili primjer i sam poželio biti svećenik.
Isto tako djetinjstvo provedeno u Odvorcima u Brčinu je nešto dragocjeno u mojem životu i čega se rado sjećam. Nije to bilo tako davno, ali itekako se vrijeme danas promijenilo u odnosu na “moje” vrijeme djetinjstva.
Kako je svećeničko poslanje oblikovalo Vaš pogled na suvremene društvene probleme?
Prije svega mi na studiju prve dvije godine studiramo filozofiju, a druge tri teologiju. Danas itekako vidim da imam druge poglede na svijet negoli na početku studija. Sam studij i svećeništvo me prije svega naučilo razmišljati i gledati na svijet jednim drugim očima, a te su oči vjere koja nam želi reći da nema toga problema koji se ne može riješiti ako ga rješavamo s vjerom i Bogom.
Biti vjernik ne znači imati sve materijalne dokaze nego tu vjeru osjetiti u svojem srcu i živjeti.
Koji su Vaši pogledi na odnos između vjere i znanosti?
Vjera i znanost se nadopunjuju. Onaj trenutak gdje prestaje znanost, nastavlja se vjera. Biti vjernik ne znači imati sve materijalne dokaze nego tu vjeru osjetiti u svojem srcu i živjeti.
Danas je jako teško biti vjernik. Današnji svijet nam želi sve dokazati i tamo gdje nema dokaza ta stvar ne postoji. Zato je važno svakodnevno svoju vjeru jačati i produbljivati.
Kako pristupate pripremi propovijedi i što Vas inspirira pri njenom stvaranju?
Svaka nedjelja ima svoja misna čitanja. Imamo čitanje iz Starog zavjeta, psalam, drugo čitanje i evanđelje. Iz toga se uzima jedna tema, jedna misao koju pokušavam “posuvremeniti”, tj. prenijeti ljudima u duhu današnjega vremena kako bi lakše shvatili smisao nedjelje, ali i smisao života u Bogu i s Bogom.
A što se tiče inspiracije, kao što sam rekao, želim trenutne situacije iskoristiti i povezati s Božjom riječi.
Koje bi bile tri stvari koje biste promijenili u svijetu da imate priliku?
Vjerujem da bi svaki čovjek nešto mijenjao. Ali evo sigurno bi promijenio pitanje obitelji, abortusa i eutanazije. To su stvari gdje nema diskusije. Prije svega život je nešto najvrjednije što imamo. Tako svaki trenutak u našem životu je vrijedan i ima smisla.
I ono što bi naglasio da je obitelj to gnijezdo odakle dolazimo i krećemo u život, ali isto tako mjesto gdje se rado vraćamo i gdje se osjećamo najsigurnije.
