Autorica: Ana Tomić
Za ovaj gostujući članak obratili smo se Ani Tomić, stručnjakinji za nenasilnu komunikaciju koja je Odvoračkim reporterkama u svibnju održala radionicu nenasilne komunikacije. Kako i same reporterke kažu, to im je bila jedna od najdražih radionica u sklopu projekta i portala Odvorci.hr. Naučile su kako bolje komunicirati kao tim, s vama, našim čitateljima, kao i sa svojom obitelji i bližnjima. Ana se posljednjih šest godina fokusira na nenasilnu komunikaciju, radi s mladima i odraslima, a radionice trenutno organizira u Zagrebu s fokusom na nesporazume i konflikte u poslovnim odnosima.
Kako se zauzeti za sebe, a pritom poštovati druge? Kako reći ‘ne’ ili postaviti granice na zdrav način?
Uvod u novu školsku godinu donosi sa sobom niz izazova, ne samo za djecu, već i za roditelje i skrbnike. Jedan od najvažnijih zadataka je pomoći djeci da nauče kako se zauzeti za sebe, a pritom poštovati druge. Ove komunikacijske vještine neophodne su za izgradnju zdravih odnosa i samopoštovanja kod djece.
Sve kreće od vas
Kao roditelji ili skrbnici, vi ste prvi uzor vašem djetetu. Djeca uče promatrajući kako se vi nosite sa situacijama koje zahtijevaju postavljanje granica i asertivnost.
Asertivnost je sposobnost izražavanja vlastitih osjećaja, potreba i prava tako da poštujemo i sebe i sugovornika. Pomaže djeci snaći se u društvenim situacijama, izgraditi samopoštovanje i razviti zdrave odnose.
Kad mi prvi pokažemo što znače zdrave granice, asertivnost ili zauzimanje za sebe, djeca uče gledajući nas. To ne znači kontrola ili upravljanje drugima. Ne znači da ih pokušavamo promijeniti, nego da jasno dajemo do znanja što je nama bitno, na što mi pristajemo i što je za nas u redu.
Druga strana neće uvijek reagirati potvrdno ili poštovati dogovor, ali na nama je da ne odstupamo od svojih osobnih granica.
Osobne granice: Fizički i psihički aspekt
Osobne granice imaju fizički i psihički aspekt. Fizički aspekt odnosi se na pravo djeteta da odbije zagrljaj ili poljubac od osobe, ili da izrazi nelagodu u određenim vrstama igre. Psihički aspekt uključuje pravo djeteta da ne razgovara o nečemu što im je neugodno, da im se ne sviđa ton osobe koja im se obraća ili način na koji netko s njima razgovara.
Učenje prepoznavanja i postavljanja osobnih granica ključno je za razvoj asertivnosti kod djece. Kada dijete osvijesti što mu je prihvatljivo, a što nije, lakše će se zauzeti za sebe u različitim situacijama – bilo u školi, na igralištu ili unutar obitelji.
Asertivnost se vježba
Brojne su situacije s kojima se susreću mladi, a koje u trenutku ne vidimo kao važne. Na primjer, u školi će se suočiti s odlukama poput toga hoće li dijeliti užinu, sudjelovati u prepisivanju, ili se distancirati od prijatelja s kojima se ne žele više družiti. Ove ‘male’ situacije su važne prilike za vježbanje asertivnosti.
No, proces učenja ne počinje tek u školi; on započinje puno prije, u vlastitom domu. Djeca često oponašaju ponašanje svojih roditelja, a roditelji prvi, najčešće nesvjesno, djeci pokazuju kako da se zauzmu ili ne zauzmu za sebe.
Ključni elementi asertivne komunikacije
Kako biste pomogli djetetu da razvije asertivnost, fokusirajte se na sljedeće:
- Korištenje “ja” izjava: Potaknite dijete da koristi izjave koje odražavaju njihove osjećaje i potrebe bez optuživanja drugih. Na primjer, „Tužan sam kad mi uzmeš igračku“ umjesto „Uvijek mi uzimaš igračke”.
- Ton glasa: Pomozite im da shvate važnost korištenja odgovarajućeg tona koji izražava samopouzdanje, a da nije agresivan.
- Govor tijela: Održavanje kontakta očima, uspravno držanje i otvoren govor tijela pomažu u pojačavanju govorenih poruka.
- Prepoznavanje zona udobnosti: Pomozite im da prepoznaju što im je ugodno ili neugodno u različitim situacijama.
- Poštivanje tuđih granica: Usadite važnost poštivanja prostora i osjećaja drugih ljudi, što potiče i obostrano poštovanje.
- Reći ne: Osnažite ih da kažu “NE” kada se osjećaju nelagodno ili pod pritiskom, naglašavajući da je u redu odbiti zahtjeve vršnjaka.
Podučavanje djeteta asertivnosti i postavljanju osobnih granica ključ je za izgradnju njihovog samopouzdanja i zdravih odnosa. Pomoći im podrškom i riječima je važno, ali vlastitim ponašanjem stvarate primjer za životne vještine koje će mu služiti cijeli život.
