Usred šume, između sela Čelikovići i Ravan u župi Odvorci, smjestilo se malo svetište posvećeno Gospi Lurdskoj znano kao Gašinac ili Draževac. Njegova povijest obilježena je vjerom i legendama, te je oduvijek bilo mjesto molitve i okupljanja vjernika. Značajne informacije o njemu zabilježene su u župnoj spomenici, knjizi Ljubomira Križa “Grgurevići – Odvorci” te u studentskom listu “Teofil” br. 1. god. 2011.
Osnutak svetišta
Svetište je izgrađeno 1910. godine kada je u Odvorcima župnik bio Ernesto Jung iz Srijemskih Karlovaca. Posvećeno je iste godine, a tada je i u obližnjim Čelikovićima izgrađena i posvećena kapelica.
Kroz godine, svetište je više puta obnavljano, s prvom zabilježenom obnovom 1956. godine. Sljedeća bilješka u župnoj spomenici je iz 1990. godine kada se spominje uređenje puta prema Gašincu dugog pet kilometara. Kapela je zatim temeljito obnovljena 1993. godine zahvaljujući mještanima Ravna, a već je sljedeće godine okrečena. Sedam godina kasnije, kapela je opet obnovljena, no zasigurno najopsežnija obnova cijelog svetišta dogodila se 2008. i 2009. godine pod posredništvom tadašnjeg župnika Ivice Martića. Dodane su klupe, izgrađen je oltar i križ s natpisom “Evo ti majke”.
Kako doznajemo od Katice Popić, koja se danas brine o održavanju svetišta, posljednjih nekoliko godina traje intenzivna obnova, zahvaljujući podršci mnogih ljudi dobre volje i raznih poduzeća. Iako je veći dio svetišta već obnovljen, preostaje još uređenje izvora i klupa.
Legende i priče o nastanku svetišta
Postoje razne legende o nastanku svetišta, koje su generacijama prenošene među mještanima. Jedna od najpoznatijih priča govori o pastiru koji je čuvao stoku pokraj izvora i usnuo. U snu mu se ukazala Gospa koja ga je tražila da na tom mjestu izgradi kapelicu. Druga legenda govori o seoskim mladićima koji su išli s prela i vidjeli svjetlost u smjeru Gašinca koja se nije gasila. Protumačili su to kao svetu poruku da se to mjesto označi i napravi svetište.
Još jedna priča govori o četvero djece koja su se, dok su čuvala stoku, došla okrijepiti na izvor. Dok su odmarali, ukazala im se žena u velikoj bukvi iznad izvora koje su se isprva uplašili, ali ih je ona ubrzo primirila. Tek nakon što su djeca ispričala odraslima što se dogodilo, shvatila su koga su vidjela i tada je odlučeno načiniti kapelicu gdje će se ljudi moliti Gospi.
Hodočašća na Gašinac
Od dovršetka svetišta 1910. godine, ono se posjećuje tri puta godišnje, osim ako neka nepogoda sprječava vjernike. Na Gašinac se ide nedjelju po Presvetom Trojstvu, nedjelju po blagdanu sv. Ane i nedjelju po Maloj Gospi.
U spomenici su zabilježena mnoga hodočašća, uključujući ono veće iz 1956. godine kada je misa mladomisnika Mate Maršića iz Strizivojne privukla čak 3500 vjernika. Najviše ih se pridružilo iz župe Odvorci, Podcrkavlja, Sibinja i Bučja. Zatim 1976. godine, povodom svečanog završetka Marijanske godine u Solinu, župnik je s dvjestotinjak vjernika hodočastio u Gašinac.
Veliko hodočašće zabilježeno je i 2000. godine kada su se Odvorčani iz cijelog svijeta okupili na Gašincu, njih tristotinjak. Taj događaj je pratio i veliki interes medija, uključujući novinare Večernjeg lista, Jutarnjeg lista i Posavske Hrvatske. Hodočašća su se nastavila i u novijim vremenima, a 2012. godine mladi iz đakovačkog dekanata hodočastili su Gospi u Gašincu.
Procesije na Gašinac kreću iz dva mjesta – Grgurevića i Brčina. Procesiju iz Grgurevića predvodi križ i Gospin kip okićen cvijećem, a na putu do svetišta, u skrušenom ugođaju, moli se krunica i pjevaju marijanske pjesme. Jedna od tih pjesama posvećena je Gospi Gašinačkoj i pjeva se pred samim ulazom u svetište, pri završetku procesije. Autor je prethodno spomenuti župnik, Ivica Martić.
Pjesma Gospi Gašinačkoj
Dolazimo Majko k tebi,
ti nas majko primi k sebi,
ti nas primi sa svih strana,
vidaj od svih naših rana.
Majko, Majko, Majko naše nade gnijezdo,
Majko Gašinačka zvijezdo.
Usred šume vidi čuda,
čudan izvor teče tuda,
godinama noga hodi,
gdje nas naša Majka vodi.
Majko, Majko, Majko naše nade gnijezdo,
Majko Gašinačka zvijezdo.
Ti okupi Odvorčane,
sinove i kćeri strane,
pogledaj nas s brda ovog,
daj nam milost srca novog.
Majko, Majko, Majko naše nade gnijezdo,
Majko Gašinačka zvijezdo.
Prema spomenici crkve, muškarci nisu nosili kip Gospe kao što je to običaj danas, već su ga nosile djevojke u bjelini.
Priče o Gospinoj pomoći
U prošlosti su hodočašća na Gašinac bila još svečanija nego što su danas jer su se mnogi zavjetovali Gospi i tražili njenu pomoć, a bile su uveličane i dolaskom vjernika iz susjednih župa – Podcrkavlja, Sibinja, Bučja, Pleternice i Požege.
Vjeruje se da su onima, koji su se zavjetovali Gospi Lurdskoj u Gašincu, molitve bile uslišane. Također, smatra se da je izvor koji se nalazi na Gašincu ljekovit te da su se mnogi koji su se umivali i pili tu vodu, izliječili od padavice, sušice i raznih kožnih bolesti. Sve do 2006. godine izvor nije presušivao, što se sada događa sve češće. Tako i ove godine na izvoru nema vode.
Kroz povijest postoje razne priče o Gospinoj pomoći vjernicima koji su joj se obratili molitvom. Majka je zavjetovala svoju kćer oboljelu od frasa Gospi Lurdskoj te je nakon zavjeta i molitve dijete ubrzo ozdravilo. Jedan se mještanin zavjetovao Gospi kako bi mu pomogla u odvikavanju od alkohola i vjeruje se da je zbog toga u tome i uspio. Još jedna priča govori kako je mještanin radeći nedjeljom na njivi opsovao Gospu Lurdsku te su mu se, prilikom povratka kući, usta iskrivila. Njegova žena i on zavjetovali su se Gospi, svaki dan u zoru su išli na Gašinac i molili se. Gospa mu je uslišala molitve i ozdravio je.
